I tako došla je subota, dan kada ćemo opet ko nekada svi skupa do grada. Tog poslijepodneva svatko je imao nekih obaveza, Joco je bio na kavi sa Vesnom, jer nisu se jakooo dugo vidjeli, Siniša i Tomica su išli po Sinišinu vozačku u Đurđevac, a Andrea je jedina radila nešto korisno doma.
I tako Jetta je opet imala želučanih poteškoća, pa smo ovaj put išli sa crvenom strijelom - Cliom, kojim je Andrea upravljala, a Joco je upravljao radiom, iako nije imao pojma kak se njime upravlja. Tomici se ko' i po dobrom starom običaju pripišalo, pa su se on i Andrea uspjeli i posvađati oko toga. Ali eto kada je on olakšao mjehur ipak smo otišli dobro se zabaviti. Prvo smo otišli do „Glamour-a“ gdje je bila šačica ljudi, ali Joco i Tomek (Dreamteam) su sami izmislili zanimaciju, i opet su proradili kao i prije „svađe“. Igrali smo pokvarenog telefona, ispijali pivo, pričali lovačke priče, ismijavali druge, sve u svemu dobro se zabavaljali. Nakon toga krenuli smo do Opiuma- da vidimo kaj ima. Tamo je Joco malo frkao nosom, jer svirali su zabavnjaci tipa Škore i Thompsona...
Ali nakon toga krenule su normalnije pjemse, one koje obično slušamo pa smo uz pivo i cigarete grleći se svi zapjevali. Bilo je super i opet smo se povezali svi četvero kao i nekada. Joci je malo došla muka, pa si je sjeo na stolicu, sa koje ga je Tomica skoro prekrenuo, ali ok, živ je i zdrav. I za kraj, nakon ponoći, otišli smo i do ZUMA-e da vidimo kaj tamo ima. U Zumi je Joco zapeo za stol i ljudima porušio pića, i zalio sebe po hlačama. (Ako je onaj tko ovo čita ostao žedan zbog njega, sorry, zna kak ti je bilo). Malo smo si zaplesali, popušili koju, svirale su i naše pjesme, sve u svemu super smo se zabavili. Oko pola 3 krenuli smo doma, jer zabava je polako bila gotova... I tako Andrea i Tomek su ostavili Jocu i Sinišu doma i krenuli na spavanac.

I eto nas nakon nekoliko uspona i padova opet skupa na okupu...Ok otišli smo na cugu bez Andree, ali ona je bila na kavi sa svojom frendicom...I tako nas troje sjeli smo u auto, putem smo jeli čokoladu, i razmišljali smo kamo bi mogli na piće...Svi su glasovali za Opium, ali Joci je bilo dosta Opium-a, pa smo otišli do Kaktus-a, i tamo smo sreli Ivicu i njegovu novu curu (nažalost). Ispijala se runda za rundom, Joco je telefonirao vani sa Vesnom (starom prijateljicom sa prakse), a unutra se Tomek osjećao kao „Pale sam na svijetu“, jer Siniša je samo pričao sa Ivicom i njegovom Dorinom, Doriom ili kako već... Onda je Siniša došao na ideju da idemo do starog nam EXIT-a u Đurđevcu, iako je on bio popio 3 pive...Joco se tome usprotivio, posvađali su se, ali su se uskoro i pomirili. Tomek i Joco su se dopisivali mobitelima, stalno si nešto došaptavali, jer su se osjećali kao smetala. Kada su Ivica i njegova „Marica“ počeli plaziti jedan po drugome, shvatili smo da bi bilo vrijeme da krenemo. Izlazeći van Joco i Tomek su se pitali je li Ivica platio račun, jer je „častio“ zadnju rundu... Naravno da nije, to su zaključili vani kada je, on kroz smijeh rekao da je zaboravio platiti račun (aha, da, zaboravio). I tako smo rekli da nema teorije da opet idemo sa njim na piće. No way, Hose!
U gradu smo sreli Andreu i njezinu prijateljicu, te ih upitali hoće li do EXIT-a. Kada su se složile, nas 5 je krenulo put Đurđevca. Sve je bilo ok, dok nas pred samim ulazom na parking EXIT-a nije zaustavila policija. Naravno Siniša je puhao i napuhao 0,33 ‰ alkohola u krvi. Andrea je morala preuzeti vozačko mjesto, jer je on ostao bez vozačke, ali na sreću, samo na 6 sati. I tako malo je imala problema sa rikvercom, ali nekako je išlo, i tako smo se naparkirali, tj. Tomica je naparkirao auto i ušli smo u unutra. Popili smo rundu, i krenuli doma jer prošla je ponoć,a sutradan se radilo... Putem doma, Joco se molio da dođemo živi, Andrea je vozila dok je Siniša prebacivao brzine jer eto nije mogla sve sama.
Tomek se sam zabavljao, kao i inače, jer on je sam sebi zanimacija, ali i nama. I tako smo živi i zdravi došli doma (nismo mi niti sumnjali u Andreu). Krenuli smo kući jer sutra je novi dan, i Siniša je obećao da neće piti, bar ne kada vozi.....

I tako eto Andrea se vratila sa faksa, jer teško joj je bez starog društva. S njima puni baterije,da bi mogla preživjeti tjedan. Tomek si je našao curu i lagano nas počeo zanemarivati... Za to vrijeme kod Siniše i Joce se nije ništa bitno desilo... Joco je krenuo na predavanja i jedva je čekao da sjedne u školsku klupu (moš mislit). I tako prolazili su dani, a mi se nismo čuli, niti vidjeli, jedino kako smo kontaktirali bilo je ovak: Andrea – Joco i Tomek – Siniša.
I tako došlo je do laganih trzavica između Joce i Tomeka jer eto, radili su cirkus tamo gdje ne treba. Nakon toga su se svađali Andrea i Tomica i lagano je Joco imao dojam da smo propali brže nego „Beatlesi“. Sve se zakulminiralo kada je Tomica prigovorio da ga Joco ne snima dovoljno (a ima 60% etera sigurno). I tako smo izlazili, išli do parka zapaliti koju, ali sve je bilo nekako čudno jer po prvi puta Joco i Tomek se nisu zajebavali ko i prije nego su šutili jedan od drugoga. I tako su se igrali 2 tjedna (iako su se u 2 tjedna vidjeli 2 puta) i onda je Tomek ostao bez „cure“, ali nećemo reći razlog... On je mislio da to bude riješilo stvari između njega i Joce, ali Joco je tvrdoglavi majmun kojeg ponekad treba malo po guzici da nauči lekciju .
I tako išli smo jedne nedjelje brati kestene, Joco je nekako progovorio sa Tomicom, ali sve je to bilo nekako službeno, iako je Joco u sebi smišljao kako da se na najbezbolniji način pomire, jer bilo je očito da ne mogu tako dalje...I tako na jednoj bezveznoj cugi, kada je Joco dobio malo poticaja rekao je neke stvari Tomici, Tomica neke stvari njemu i zaključili su da su oboje bili glupani jer su se tako bezveze ponašali ko da se ne poznaju, a što su samo sve prošli skupa...

I eto nakon malo dulje stanke krenuti ćemo opet pisati postove, jer vidimo da nas volite čitati, pa ne želimo razočarati naše fanove. Jednostavno puno se toga izdogađalo u našim životima, pa nismo stigli obajvljivati nove postove.
Ali eto našli smo malo cajta sada... Što se tiće novosti, Andrea nam je na faksu, Joco je ponovno u školi, a Tomek i Siniša rade po dobrom starom običaju. Bilo je tu svega, od opijanja, zajedničkog gledanja BB emisije uživo petkom, praćenja i dočekivanja Andree na kolodvoru... Joco se gadno propušio, a u zadnje vrijeme smo se malo prestali opijati, (iako se flaša viskija vozi u prtljažniku auta) jer moramo malo biti uzor novim naraštajima mladih koji dolaze. Dakle, Vi mladi koji čitate ovo, ne pokušavajte doma ovo šo smo mi radili, jer mi smo trenirani profesionalci.
I tako u međuvremenu Tomek nam je bio prehlađen, pa je jeo pokvarene hrenovke i povraćao, tjerao svinje skupa sa svojim burazom, i naravno uveseljavao nas svojim forama. Andrea je ostajala bez riječi kada je prepričavala doživljaje za kameru, pa smo morali mijenjati kasetu, jer nije imala što reći. Sve je to zabilježilo i oko kamere, i ponosno sada možemo reći da smo na 11 epizodi našeg istoimenog TV showa „TheFantasticFour“. Joco sve to lijepo monitra i lagano čupa kosu i kljuka se tabletama, ali eto, rezultati su valjda zadovoljavajući. Trenutno radimo i na projektu „TheMagicBox“ , ali nećemo vam odati tajnu što je to. Samo ćemo reći da svatko ima mraćnu stranu, pa i mi, vjerovali vi ili ne. I tako u našim dosadnim životima se nije puno toga promijenilo...još smo skupa svi četvero i nadam se da tako budemo i ostali. Tomek i Joco su se mijenjali za mobitele, Andrea i Siniša bi se mijenjali za braću, ali Joco se neda haha. (šalu na stranu)
Nadam se da ste uživali u čitanju naših postova, ali to nije bilo ništa. Pripremite se za ono što dolazi. Jer vratili smo se, jači i spremniji nego ikad....

Novi postovi su u pripremi...dolaze za koji dan

Već duže vrijeme Joco i Andrea dogovaraju kako bi Andrea ošišala Jocu, ali ništa drastično, samo skratila koju vlas kose... I tako je došao i taj sudnji dan, dan kada će se Joco svoju kosu prodati za milijun kuna (haha) . I tako sjeo je na stolicu, Andrea je uzela škare u ruke, i počela raditi... Tomek je sa podsmijehom pogledavao, a kasnije i čudio... Tu se Joco počeo brinuti za svoj izgled, ali ipak, pa to je Andrea, nebi ona niti kukca zgazila, a kamoli Jocu osakatila. Bila je gotova, i sad onaj najteži trenutak, suočiti se sa istinom, pred ogledalom. Joci se odmah novi izgled svidio, pa je odlučio da bi mogli malo do „Opium-a“ da zaliju novi izgled . I tako smo se spremili, i krenuli. Siniša je obećao da će doći kasnije jer je obavljao stvari koje obavljaju odrasli odgovorni ljudi (haha haha haha). Mi smo okrenuli rundu, istračali smo sve žive i mrtve, govorilo se o poslu, Siniša je bio vruća tema dana.Kad smo popušili i ono malo pljuge kaj smo imali, zivkali smo Sinišu svakih 5 minuta da vidimo gdje je, i rekli neka nam kupi jednu kutiju cigara. Konačno je došao i uspio smiriti zle duhove koji su se digli, jer je bio nadrkan oko sređivanja papira za novi auto... No, ajde, oprostit ćemo mu.... Ali definitvno nećemo zaboraviti!
I tako okrenuli smo još jednu rundu, imali smo sjednicu četvorke, i krenuli smo lagano kući jer ipak sutra je radni dan. Ovog puta nam je Andrea pokazala svoje vozačko umijeće, pa nas je malo provozala Clio-m... I tako ostavila je Jocu i Sinišu doma, i krenula sa Tomicom kući...

Navećer nam je bilo dosadno, a i dogovorili smo se da bi se trebali češće viđati, pa smo odlučili otići malo do parka... Sjeli smo na duple klupe, Tomica je puštao smiješne melodije na mobitelu, i sramotio nas ostale. Siniša i Joco su se mlatili, i gađali kamenjem, dok je Andrea to sve snimala kamerom... Siniša je predložio svom „braceku“ Tomici da sjednu na zasebnu klupu, pa su se Joco i Andrea dignuli i odšetali, jer očito smrde... Putem su vidjeli plakat za koncert Colonie, i skrivali su se od Tomice i Siniše koji su ih tražili po parku... Tomek i Siniša su išli svojim putem, a Andrea i Joco su gledali izloge i đirali po parku. Sjeli smo pred crkvu i čekali da Tomek i Siniša naiđu, ali ih nije bilo... Kada smo krenuli đirat oko paviljona, sreli smo te dvije nesreće, i zaključili da je bilo dosta igre skrivača... Sjeli smo na jednu, jedinu klupu, i tamo smo pričali o svemu i svačemu, a Tomica je stalno drkao po mobitelu (ustvari su on i Siniša ISTI)... I tako kada smo izlizali sve teme za razgovor, krenuli smo kući, jer naravno Tomek sutra radi, a mi ostali crkajemo doma .

Eto nama još jedne nedjelje... Dogovorili smo se da budemo otišli malo do grada, a možda i do „Playboy-a“... I tako smo malo prođirali po gradu, prošetali po parku, zapalili koju cigaru i odlučili smo otići do „Opium-a“ na cugu... Tamo smo se zadržali sat-dva i nakon toga smo lagano krenuli put Đurđevca da vidimo radi li „EXIT“... Na pola puta nadrkanom Siniši je zasmetalno Jocino pjevanje, i prepjevavanje pjesama, pa se lijepo izderao na njega, a on je zašutio i nastao je muk u autu... Dolaskom do „EXIT-a“ vidjeli smo da ne radi, pa smo se odlučili vratiti do Virja i „Playboy-a“, pa se možda budemo i zabavili, plesali... No pogriješili smo... Siniša se počeo duriti, Andrea i Tomica su jedini naručili piće, a Joco se pokušao pomiriti sa Sinišom. Ali ovaj je samo bahato se izbeljio, što je raspiozdilo Andreu, pa smo krenuli odmah kući.
Prvi put otkako se intenzivno družimo, čuli smo kako pjesme zvuče kad ih pjeva njihov pjevač, a ne mi . Cijelim putem je bio muk u autu, svi su šutjeli kao da su ostali bez jezika... Ostavili smo Tomicu i Andreu doma, i krenuli kući....jer sutra će valjda biti bolje.
Sutradan su Andrea i Tomek došli na premijeru „Molvi“, a sa Sinišom su progovorili samo koju riječ... Navećer je Tomek poslao SMS Sliniši što je njega raznježilo, pa se ispričao (preko SMS-a)... i opet je sve bilo ok...

I tako smo se ujutro ustali odmorni i prpošni, Joco i Andrea su se čuli prek msn-a i dogovarali da popodne odemo do parka malo se zabaviti, igrati frizbi... I to smo i napravili, pa smo usput i snimili reklamu za jedno osvježavajuće gazirano piće. Popušili smo jučerašnju kutiju Marlbora do kraja (navukli smo se na jakooo skupe cigare) i malo odigrali frizbi i krenuli doma, jer za nekoliko sati već izlazimo van... I tako u dogovoreno vrijeme smo se našli, sjeli u našu Jettu i krenuli opet put Nove Rače na kram. U autu se raspravljalo da je u Molvama prošćenje (kram) pa da bi mogli kasnije i tamo navratiti, da budemo viđeni, naravno. U Rači je bila gužva, ko da se cijela Hrvatska tamo slila...
Prvo smo malo prođirali da vidimo kaj ima, pa su Joco i Tomek opet otišli na „Crazysurf“ i vozili se.... Viđali smo sva poznata lice, sa posla, iz škole, sa faksa... Malo smo poslušali muziku u šatoru, prođirali još jednom i krenuli polako u Molve.... Naravno gužva je bila sve do Male Rače ... pa smo čekali, i pjevali naravno...Putem se cugalo, pušilo i pjevalo i tako smo konačno došli i do Molvi... Svugdje smo sretali poznata lica, i tako smo uz laganu šetnjicu Molvama shvatili da nije to „prošćenje“ ništa posebno... Gledali smo ženskicu koja je blesavim izjavama nasmijavala sve prisutne kod vrtuljka, a Siniša je slinio kao malo dijete kada je vidio aparat sa plišanim igračkama za vađenje. Da ne padne u napast i potroši pola plaće na to, odvukli smo ga da nam kupi sladoled... Naravno da sladoleda više nije bilo, pa smo tako ,željni slatkog krenuli kući. Putem su se Joco i Siniša uspijeli posvađati, pa je Joco bacao van prazne boce od vode, i limenke od „AXE-a“.(Ako je kome što uletjelo u vjetrobransko staklo, ispričavamo se). Sutra je novi radni dan (kako za koga), a i treba se naspavati...

I tako evo nas na sredini tjedna, i već je svetak. Već ujutro se naveliko na msn-u raspravljalo gdje su kakvi kramovi i kamo bi mogli ići. (Iako je Velika Gospa bila sutradan, ha Bože moj, ne radi se pa se može piti). I tako su Joco i Tomek išli po gorivo, Andrea je kosila dvorište, a Siniša je gledao nju kako kosi i zamišljao se u novom autu.... Otišli smo se svatko svojoj kući spremati i dogovorili ponovni susret za pola sata. Kada su Joco i Siniša došli po Andreu i Tomicu, Tomek se nije počeo niti spremati...
I tako smo konačno nakon pola sata čekanja, krenuli do grada da se malo provozamo i naravno pokažemo svi četvero u novim krpicama... Kupili smo pljugu, „RedBull“ i tako sjeli na klupu, glupirali se, pili, pušili... Odlučili smo otići do Opium-a da si popijemo ko' pošten svijet . I tako nakon jedne dulje runde, i nakon kutije Marlboro-a, krenuli smo u Novu Raču na kram. Ipak stali smo usput u trgovini da kupimo i nešto alkohola, ali smo to spremili za kasnije. Putem su Joco i Tomek išli puštati pjevcu krv, pjevalo se iz sveg glasa (pucali su prozori). Konačno smo došli u Raču, našli smo parkirno mjesto pet kilometara dalje i krenuli na kram...
Prvo što je razveselilo Tomeka bio je „CrazySurf“ na kojeg je želio ići, pa je uporno Jocu nagovarao da idu skupa, dok se Joco kočio od straha. I tako, bila je to gotova stvar kada je već kupio karte, a Joco je mijenjao boje. Sjeli su u sjedala, čekali su početak vožnje, dok se Joco križao i molio Boga da preživi... Tomek ga je tješio da će sve biti u redu . Naravno da je sve prošlo super, iako je pola vožnje Joco prošao zatvorenih očiju. Druga je vožnja bila već lakša, čak se i gledalo, Andrea je usavršavala snimanje kamerom. Malo smo prođirali kramom, Siniša je igrao pikado i osvojio medvjedića kojeg je poklonio Anderi, i tako smo otišli pod šator malo poslušati muziku (Joco ne voli narodnjake). Brzo smo se dogovorili da imamo Q pack u autu, i da bi to trebalo potamaniti, a i sutra ćemo opet tak i tak doći. Otišli smo na naše staro mjesto, Siniša je jeo sendvić sa podrigušom, a ostali su dimili i cugali. Opalili smo koju fotku, (ispao je Photosession), i kad je ponestalo alkohola odlučili smo doma, jer tek sutra je svetak, i sutra se slavi ...

I tako, nedjelja popodne, a nama dosadno.... Odlučili smo otići nekamo i zabaviti se. Dok smo se dogovarali kako bi bilo fora otići u ribičiju, Andrea i Tomica su se uspijeli posvađati i potući. Tražili smo gliste i puževe po Tomicinom i Andreinom voćnjaku, i nakon pola sata potrage, pronašli smo ih... Kad smo pokupili što smo trebali (čokolade, bombone, pljugu i ovaj put vodu sa raznim okusima) krenuli smo. Putem nas je voda u kombinaciji sa nikotinom ubila u pojam, pa je Andrea po staklu lijepila žvakaće, dok se Joco histerično smijao bilo čemu. Dolaskom na ribnjak, trebalo se probiti kroz granje do samog ribnjaka, pa su neki lagano gubili živce. Kada smo ugledali ribnjak imali smo što i vidjeti.... Niti kapi vode... Što sad? Andrea nam je svojim živčanim ispadom jasno dala do znanja da ne idemo nikud, tu ostajemo i da ne budemo ništa upecali... Ipak smo ju uspijeli nagovoriti da probamo otići na početak ribnjaka, iako je cijelim putem psovala i negodovala, ipak je krenula sa nama. Probijali smo se kroz „šaš“, šumu i opet smo došli na čistinu, NITI KAPI VODE... E tu nam je bilo dosta. Pokupili smo svu ribičku opremu i krenuli k autu. Sjeli smo u Jettu i otišli na Planinarac. Tamo smo jeli čokoladu sa lješancima (tj.svi su Joci davali lješnjake, a Tomislav,Siniša i Andrea su jeli samo čokoladu). Iako je dobro podnio uzeti lješnjak iz Andreinih i Tomicinih usta, kod Sinišog lješnjaka je stao i razmislio.... Ali je ipak uzeo i preživio. Andrea se učila snimati kamerom, Tomica se vozio Jettom, a Siniša i Joco su konzumirali bratsku ljubav pa su se mlatili na livadi sa letvama i granjem, te jedan drugog gađali češerima... Kad smo potamanili što smo imali krenuli smo doma... Ipak trebamo se malo i odmoriti od napornog ribolova.